DRUŠTVO SPEKTAKLA vs. ARHITEKTURA


Pavillion Design - Pavilion for Madrid Book Fair 2008, Madrid, Spain,
Olga + Sanin Marcelo Dantas 1
Kada promatramo današnje društvo, primjećujemo da smo neprestano izloženi golemoj količini informacija i medijskih slika, koje formiraju naše navike i ponašanje s ciljem održavanja te iste kulture i njezinih dominantnih potrošačkih vrijednosti. Sam položaj arhitekata gotovo uvijek je vezan najviše uz kapital, konzumerizam i medije.
Konzumeristička kultura čini nas nezasitnima. U takvom društvu, arhitekt postaje samo element u neprekidnom sustavu koji stvara privid idealizirane stvarnosti, udaljene od osnovnih čovjekovih potreba. Tako danas svi inžinjeri sve više spajaju umjetnost, znanost i tehnološka rješenja, pokušavajući s različitim pristupima i tehnologijama stvoriti nove sadržaje. Rezultat takvog pristupa su inovativna rješenja, koja u većini slučajeva izazivaju spektakl.
Spektakl je uvijek bio prisutan oko nas kao društvena paradigma koja oblikuje živote, međutim danas se on manifestrira kroz masovne medije i suvremenu kulturu. Iz tog razloga, projektna rješenja su danas nevjerojatno fleksibilna i mobilna.
U djelu ”Društvo spektakla” francuski filozof i pisac Guy Debord napisao je : ”U svim posebnim aspektima – vijestima – propagandi, reklami i zabavi – spektakl predstavlja vladajući oblik života. To je sveprisutna afirmacija već napravljenih izbora, kako u oblasti proizvodnje tako i u oblasti potrošnje vezane za tu proizvodnju.”
Kako arhitekturom odgovoriti na društvo spektakla?
Arhitektura se stvara prema pravilima i teži redu i misaonom procesu organizacije. U funkcionalizmu sama funkcija arhitekture uvjetuje njezinu formu i ta njezina uvjetovanost formom daje joj status umjetnosti. Spektakl se postiže onog trenutka kada nastaju određene promjene unutar te discipline koja u suštini propituje formu, estetiku, materijalizaciju, strukturu, ali i zakone fizike koje te iste promjene nastoje pobijediti.
Objekti danas, sadrže elemente zgrade za kulturu uvodeći tako scenografske elemente u samo formiranje i definiranje prostora. Privremene umjetničko-arhitektonske instalacije odličan su primjer te fleksibilnosti koje svojim oblikovanjem mogu pratiti potrebe današnjeg konzumerizma.
Ideja i potreba za formiranje takvog prostora je da se stvori specifičan identitet ili akcent u prostoru koji bi svojim sadržajem, pa i oblikovanjem privlačio brojne korisnike.
Danas nesvjesno naši životni odabiri, kako u svemu tako i arhitekturi, upravo su rezultat tih stimulansa koji se filtriraju ili ostaju negdje duboko zakopani u nama.
